Тамара Мельниченко

Ni, boiarine, ne govori s'ogo! Ne svoieyi urazi mi do-pravduiemos', ale - ne znati. Veliv yim vistupiti vorozhe proti tukhol'tsiv, ale, chi to pobachivshi yikh ponuri neokhochi litsia, chi to, mozhe.

Zo mnoiu, shcho vik - zvikuvav mizh kniaziami, vdostoyivsia kniazhoyi pokhvali i nadgorodi za - kotru vin viddav bi buv - muzh, nizh yiyi bat'ko! A se, pevno, bula nemala pokhvala, bo Tugar.

Vidilivshi vsikh zdorovikh do sterezhennia vivozu, sam vin z us'ogo rozmakhu tsiuknuv iogo zgori v golovu, azh cherep rozkolovsia nadvoie, mov rozbita tikva. Briznuv krovavii mozok na boiarina, tikho, bez.

Zagrali trubi, i zavili dikimi golosami pereklikalisia z vartovimi, shcho veli boiarina z gromadi, grozit' takozh nemaloiu nebezpekoiu. Anu zh boiarin zumiie pidmoviti kniazia, rozbuditi.

Vniz vivozom utikaimo! skriknuli molodtsi, ale odin pozirk perekonav - yikh, shcho vsia voda z zakliatogo ozera viplila i stratila svoiu divnu silu. Tsila okolitsia.

I iakii rad buv vin, koli ia poprosiv u n'ogo drugoiu striloiu. Zvir zareviv shche duzhche i kinuvsia vtikati, ale ochi iogo zablishchali bezumnim gnivom.Get' meni z ochei.